Vec dugo me pustas gledat’ niz pucinu
i proklinjat’ srecu koju more nosi,
darujuc’ mu puste i besane noci,
gdje mi tuga plete svud srebro po kosi.
Kapetane moj…
Znam, tebi je more prva ljubav bila,
a ja sam tek bljesak znacila u mraku,
da bih kad se magla ispred broda digla
ostala ko pjena na njegovu tragu.
Kapetane moj…
I starim tako sama od broda do broda
u zelji da te zagrlim, izljubim,
iako dobro znadem da svakim te danom
sa brazdom broda nepovratno gubim…
Kapetane moj…
Al’ kad se bez zelja doma k meni vratis,
toj posljednjoj luci, sto te mirno ceka,
ni spaziti neces da uz tebe nije
ona mlada zena, vec starica neka…
Kapetane moj…
Comentarios
Deja tu comentario: